KRIJE LI MUK KRATKOROČNI PLAN S DUGOROČNIM POSLJEDICAMA Ko se opekao na Schmidtovu izbornu večeru, puše i na američku šutnju o Vladi FBiH!

Piše: Rasim Belko


Put Mostara i na noge lideru HDZ-a Draganu Čoviću u petak će krenuti lideri političkog projekta poznatog kao „osmorka“, a sve kako bi, navodno, konačno riješili pitanje formiranja Vlade entiteta Federacija. Pitanje koje se nameće glasi – šta to oni mogu riješiti u Mostaru kada nemaju kapacitet da predviđenim procedurama imenuju novu Vladu entiteta.

Jer, da stvarni kapacitet imaju, oni bi tu vladu imenovali u Parlamentu i ona bi zapravo već postojala. Stoga, novi krug mostarskih dilova sarajevske „orke“ i Čovića treba posmatrati kao dodatni pritisak na kreatore novog političkog koncepta u Sarajevu. A svima je jasno da su to Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija, uz pomoć podređenog im Christiana Schmidta i OHR-a.

Očito je Čović odlučio da pojača taj pritisak, a kao najbolju kartu vidi vapaj proširene sarajevske „orke“ u potrazi za odlukom OHR-a kojom bi HDZ bio sit, „orke“ na broju, a svi skupa u Vladi Federacije.

Ono što glasno odzvanja je šutnja ambasada pomenute dvije sile, koje su svojim narativom ali i neskrivenom podrškom korporacijsko – političkom bloku u određenoj mjeri i doveli do pat-pozicije. One pozicije u kojoj faktički nema mogućnosti formiranja izvršne vlasti ako se karte ne promiješaju na drugačiji način. To bi, pak, podrazumijevalo da dio „orke“, uz HDZ pristane na dogovor sa SDA. Sudeći prema trenutnim pozicijama, to je jedino moguće rješenje, ono je zapravo od potvrđivanja izbornih rezultata bilo jedino moguće rješenje, ali se dilovima nespojivih snaga pokušalo kreirati nešto drugo.

U konačnici, britansko – američki plan izbacivanja SDA iz vlasti doživio je fijasko. SDA drži ključeve Federalne vlade, a međunarodni miljenici te ključeve ne mogu uzeti.

Rezervni ključ u rukama Schmidta

Vlada Federacije bira se u Predstavničkom domu na prijedlog tročlanog rukovodstva Federacije. A to rukovodstvo nema konsenzus, jedan glas im nedostaje. I to je svima jasno, ali uprkos svemu i dalje se najavljuje vlada koja u rukovodstvu entiteta nema podršku. Ta najava, zapravo je vapaj američko – britanskih favorita prema OHR-u da donese odluku i manipulisanjem Ustava FBiH omogući „orkama“ i Čoviću preuzimanje entitetske vlade.

Schmidt je jedini koji ima rezervni ključ, ali taj ključ vrlo lako može biti otvarač nekih opasnih procesa, koji u konačnici mogu uzdrmati stabilnost Bosne i Hercegovine. Možda je i to razlog šutnje američke i britanske amabasade i OHR-a. Svjesni su da bi ad hoc rješenjem mogli uspostaviti presedane vrlo opasne po mir i  buduće tokove u Bosni i Hercegovini. Istovremeno, očigledno je da ambasade SAD-a i Velike Britanije ne razmišljaju o dugoročnim rješenjima. Primarno, jer bi tako naštetili HDZ-u i Čoviću, sekundarno – je li se neko sjeća dugoročnih i efikasnih rješenja koja su nametnuli.

I tako smo došli u situaciju političkog ringišpila na kojem svako čuva svoju poziciju i čeka razvoj situacije.

Ipak, šutnja iz pomenutih ambasada i OHR-a je predznak kojeg se u probosanskim snagama plaše. Do sada smo, u krizama uspostave vlasti, uvijek imali nedvosmislene pozive da se vlast formira čim prije i u skladu s mogućnostima. Sada te mogućnosti predstavlja SDA, a to očito ni „orkama“, ni Čoviću ni međunarodnoj zajednici ne odgovara.

Sprema li se maskirano ad hoc rješenje

Amerikanci i Britanci su već dugo u Bosni i Hercegovini i oni bolje od Schmidta poznaju ovdašnje prilike. Vrlo je moguće da u tišini pripremaju neki oblik privremenog rješenja. Onog rješenja na koje će se primarno žaliti Čović i „orke“, a ono će zapravo biti privremena deblokada uklanjanjem glasa predstavnika Bošnjaka u rukovodstvu Federacije BiH. Nismo jednom svjedočili da to znaju uraditi.

Ponajbolji primjer je upravo Schmidtovo nametanje na izborni dan, čiji je stvarni sadržaj i opseg otkriven tek nakon desetina i stotina detaljnih izučavanja. Tek nakon proteka vremena shvatilo se u kojoj je mjeri Schmidt ojačao etničko predstavljanje u namjeri da pomogne HDZ-u.

Te namjere se i plaše oni koji žele ravnopravan politički tretman i poštivanje Ustava i zakona Bosne i Hercegovine. Jer i sama činjenica da su se ambasade SAD-a i Velike Britanije miješale i utjecale na izborne i postizborne tokove, dovoljno je upozorenje da će se umiješati i u konačnu realizaciju onoga što su kreirale.

Tišina koja odzvanja možda je najbolja slutnja da se u kuhinji međunarodne zajednice nešto sprema. Ta kuhinja nesumnjivo je u OHR-u, a master chef je nesumnjivo Christian Schmidt.

Možda je šutnja zapravo samo para iza koje dolazi paket nameta koji će ovu zemlju definitivno vratiti više vijekova unazad i pretvoriti u nešto što po svojoj suštini nikada neće ni moći postati moderna država.

Jednom smo se opekli na Schmidtovu šutnju iza koje je stigla bonska večera na izbornu nedjelju. A američko – britanska šutnja razlog je da pušemo i sumnjamo u svaki korak. Itekakav razlog.

nap.ba

drugi upravo čitaju