Mnogima je asocijacija za Gradačac čuvena Kula Zmaja od Bosne koju je sagradio Husein kapetan Gradašćević pa zato prvo posjete ovaj lokalitet.
I ne samo radi ljepote stare tvrđave, kule i sahat-kule već i iz razloga što je posjetiocima koji dolaze automobilima veoma pristupačna.
Obezbijeđen je parking, putokazi usmjeravaju goste, a u oči odmah “upada nakrivljena” sahat kula kao i ulazna kula, kojoj je “vakat” zamijeniti šindru na krovu.
Masivno građena četverokatna sahat kula kvadratne osnove, visoka 22 metara najmlađi je objekat te vrste u Bosni i Hercegovini. Podigao ju je 1824. godine Husein kapetan Gradaščević, poznatiji kao Zmaj od Bosne.
Inače, sahat kule su karakteristika bosanskih čaršija, a ova je posebno zanimljiva jer je usljed slijeganja tla došlo do krivljenja samog objekta.
Sa zidina pruža se pogled na cijeli Gradačac i dalje prema Modriči, Orašju, Bosanskom Šamcu i Brčkom.
I upravo zbog toga je na ovom mjestu, poznatijem kao “kapija Bosne”, 1765. godine počela izgradnja postojećeg tvrđavskog kompleksa, a dovršena do 1821. godine.
Unutar široko razvedenih bedema ovog fortifikacionog sistema koji ima tri ulaza osigurana kapi-kulama, nalazi se oko 18 metara visoka, od opeke sagrađena trospratna kula s tornjem na vrhu.
Kompleks Starog grada u kojem se nalazi i Bijela kula Husein kapetana Gradaščevića predstavlja jednu od najznačajnijih historijskih građevina u Bosni i Hercegovini, a ovaj nacionalni spomenik godišnje posjeti hiljade ljudi.
Tokom posljednje agresije Bijela kula bila je meta artiljerijskih napada, te je restaurirana 2003. godine, pod nadzorom Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.
U njoj se trenutno nalazi i ugostiteljski objekat, a koristi se i za organizaciju raznih kulturnih i društvenih aktivnosti.
U blizini je i džamija Husejnija.
Izgradio je Husein kapetan 1826. godine i predstavlja njegov najveći arhitektonski doprinos.
Ovaj nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine čine džamija, abdesthana, biblioteka, harem sa nišanima i ulazne kapije.
Čaršija okupana proljetnom suncem pokazuje u potpunosti svoje “čari”, a posebno petkom, kada je pazarni dan u Gradačcu.
Vrijedni gradačački domaćini završili su rezidbu voćnjaka, biće voća i šljiva, po čemu su nadaleko poznati.
U ovom gradu se već tradicionalno održava i čuveni Sajam šljive.
U toku su poslovi na njivama na gradačačkom području, a u baštama već je počela sjetva. Uz jaku poljoprivredu i brojna uspješna preduzeća Gradačac predstavlja jedan od najrazvijenijih gradova u Bosni i Hercegovini.
Pored toga, perspektiva se vidi i u banjskom turizmu.
Terapijska vrijednost gradačačke banje “llidža” poznata je od davnina.
Korištena je u vrijeme turskog vakta i iz tog vremena datira njeno ime. U vrijeme austrougarske okupacije prvi banjski objekt sagrađen je 1882. godine, a danas se tu nalazi savremeni Centar za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i banjsko liječenje “llidža”.
Objekt je smješten na brežuljku sjevernog dijela Gradačca, između dva vještačka akumulaciona jezera Hazna i Vidara, čime je pacijentima i posjetiocima, osim medicinske rehabilitacije i banjskog liječenja, omogućeno da se odmore i uživaju u ljepotama tog kraja.
Hazna je manje jezero, pristupačno automobilima, a uz restoran su uređene pješačke staze i klupe.
Jezero Vidara je posebna priča, oaza tišine koju jedino prekida vjetar, lelujajući borove.
Zaista je ovo dar prirode za mnogobrojne posjetioce, a posebno ribolovce.
Brojni posjetioci i turisti zainteresovani su i za poprišta ratnih dešavanja, od kojih je jedna od najposjećenijih lokacija na kojoj su 22. oktobra 1992. godine, četiri kilometra prije Gradačca, borci 107. brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine zaustavili i uništili agresorski oklopni voz.
Bila je to jedna od najvećih ratnih pobjeda boraca gradačačkog kraja koja je dala snagu njihovim suborcima širom Bosne i Hercegovine.
Voz je bio naoružan topovima, mitraljezima, maljutkama… Vagoni su bili obloženi čelikom i gumom, tako da su se granate od njega samo odbijale. Dok ga jedna nije pogodila u točak i izbacila iz šina.
Oklopni voz došao je iz Modriče, a pratilo ga je sedam tenkova. Cilj je bio da se uđe u industrijsku zonu Gradačca i probiju liniju branilaca.
Danas na mjestu velike bitke mirno, lokalitet je ograđen, a ulazna kapija otvorena, ali pokrivena video-nadzorom.
Priča o oklopnom vozu je samo jedna od brojnih priča o dešavanjima i iskušenjima kroz koje je Gradačac “kapija Bosne” uvijek izlazio kao pobjednik, piše Fena.
