Hajra Salihović gleda slike muža i ubijenih sinova i plače. Njena želja je da ih pronađe i ukopa u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.
Danas živi u bratunačkom naselju Biljača. Muž je poginuo 1992. godine, a sinovi Nevres i Sead nestali su nakon pada Srebrenice 1995. Treći sin Samed je preživio, dok je četvrti Samir ubijen na mostu na Drini.
Hajra dočekuje ekipu agencije Anadolu kod svoje kuće. Ova 77-godišnja majka će ove godine nakon 29 godina ukopati posmrtne ostatke jednog od sinova, a ostale još traži kako bi imala mezar dok je živa.
“Imala sam četiri sina i kćerku. Preživjela je kćerka i jedan sin”, priča Hajra.
Početkom rata su morali napustiti svoju kuću u selu kod Bratunca u maju 1992. godine, te su pobjegli u sela u brdima, a zatim otišli za Srebrenicu, gdje su bili do pada.
Sinovi su otišli preko šume sa hiljadama drugih muškaraca i dječaka. Hajra i dalje traži trojicu sinova koji su nestali.
Nevresa je identifikovao brat Samed, a Hajra već dugo čeka da pronađe svoje sinove.
Hajra se prisjeća kako su sinovi otišli preko šume i kako je njihov život prekinut u najboljim godinama, dok su još bili mladi i neženjeni.
Hajra želi da pronađe sve svoje sinove i ukopa ih pored njihovog brata koji će biti ukopan ove godine. Mezarju Memorijalnog centra u Potočarima bit će ukopani posmrtni ostaci 14 žrtava genocida počinjenog u julu 1995. godine.
(24sata.info / Anadolija)
Izvor: ( 24sata.info / Javno.ba )