Piše: Gradimir Gojer
Osim klasične galerijske djelatnosti stvoren je svojevrsni muzej umjetnina “minijature”, a o atraktivnosti ovoga prostora za promotivne i druge djelatnosti ne treba niti trošiti riječi. Obogaćen odličnim kafeom ovaj je prostor postao jednim od najznačajnijih kulturnih toponima grada Tuzle i sastajalištem Tuzlanki i Tuzlaka svih generacija.
Mandžićeva galerija je tek jedan od krakova djelatnosti ovoga iznimno zanimljivog znanstvenika, sveučilišnog profesora i kulturnog djelatnika. Njegova strast prema kolekcionarstvu je bila temeljem i galerije i muzeja minijature. Ta bezgranična strast pokazati će ne samo njega kao strastvenog kolekcionara nego i grad Tuzlu kao jedan bitan kolekcionarski centar!
Autor vrijednih knjiga: „Tuzla u sjećanju“, „Hronika Tuzle“, „Život u Bosni i Hercegovini od 1895. do 1918. godine na razglednicama“, „Ogledi, likovne kritike“, „Mostar, Stari most i okolina na razglednicama 1895-1918“, „Mostovi u Bosni i Hercegovini na razglednicama 1895 -1918.“ odlučio je i svoju strast prema kolekcionarstvu “ukoričiti” u književnu cjelinu “Kolekcionarstvo kao sudbina”. Knjigu je publicirao Print com iz Tuzle. Inače, po svemu, iako to autor ne naglašava, knjiga je bibliofilska poslastica i sretnicima su svi oni koji dođu do nekog od stotinu tiskanih primjeraka!
Bogato, likovno raskošno ilustrirana Mandžićeva knjiga ima poglavlja: Otkada, zašto i kako, Pojedinačne zbirke i literatura kojom se autor služio. Tu su i seriozne recenzije Zlatka Dukića, Tihomira Knežičeka i dr Osmana Sinanovića.
Kada se čitatelj nađe pred ovako slojevitim djelom koje je i svojevrsni pledoaje za kolekcionarstvo kao znanost i iznimnu strast valja se zapitati: zar, uistinu, takvi ljudi na priliku akademika Mandžića žive i djelaju u prostoru ovovremene Bosne i Hercegovine. Jer, osim golemoga znanja i neviđene strasti sa listina ovoga libra iščitava se umjetnička suptilija kojom je oblikovana ova doista raritetna i dragocjena knjiga. Svaki izložak objašnjen je temeljitim eksplikacijama, a Mandžić neosjetno, gotovo “drugoplano” postoji u njoj kao “vlasnik“ ovoga istinskoga bogatstva.
A to bogatstvo progovara o kolekcijama Buda, CD-a, CD plejera, enciklopedija, filatelije, filmskih kamera, projektora i montažera, fotografskih aparata i kamera, geografskih atlasa, givikta, kafe i kremova za kafu, kalkulatora, kazeta i audio kazeta, kazetofona, knjiga o Bosni, knjiga o likovnoj umjetnosti, kopči na kaiševima, lopti, long plej rekordera, malakologije, medalja, memorijskih kartica, minerala, minijatura, notafilija, numizmatike, pegli, pisaćih mašina, plaketa, polaroida, religijskih minijatura, satova, figurina slonova, Sony mavica, sova, šibera, telefonskih kartica, teniskih reketa, ukrasnih kutijica, umjetnina u cinku, vaga, mineralnih voda, vojnih platnenih oznaka Armije Republike BiH i znački…
Nevjerojatno je to svjedočanstvo o još nevjerojatnijem sakupljačkom strastvovanju!
Doista teško je u današnjem svijetu svakovrsne površnosti i improvizacija naći i sličan primjer kolekcionarske sistematičnosti i preciznog bilježenja o njoj.
Tuzla je nevjerojatno bogat grad!
Jer imati ovakove kolekcionarske zbirke i imati za građanina akademika Mandžića beskrajno je bogatstvo…
Zadivljen pred ovim Mandžićevim uratkom ostajem bez riječi i duboko se klanjam njegovoj strpljivosti, sistematičnosti i neviđenoj strasnoj marljivosti!
The post GRADIMIR GOJER PIŠE ZA HAYAT.BA: KOLEKCIONAR – STRASNIK first appeared on Hayat.ba.
