Puno je pitanja, a malo odgovora. Šta je nagnalo dječaka da počini zločin?
Reality programi, internet, nasilje, društvo, obrazovanje, odgoj. Ovo je samo dio faktora koji utiču na razvoj i mentalno zdravlje svakog djeteta. Situacija u Beogradu nije slučajnost, to je odraz društva i okoline kojem je dijete prepušteno, tvrde stručnjaci. Nove tehnologije i dostupnost svih informacija svakome, opasno je ne samo za djecu već i za odrasle.
Generalni direktor Televizije Hayat Elvir Švrakić pokrenuo je inicijativu za zabranu reemitovanja štetnih reality programa u Bosni i Hercegovini, a koji negativno mogu uticati na odgoj, psihu i razvoje djece.
Kako je naveo, ovo bi se odnosilo na sve reality programe u čijem sadržaju ima nasilja, seksualnih scena, navođenja na alkohol, drogu i ostale poroke, te programe koji su u suprotnosti sa svim preporukama UNICEF-a. Pokrenuta je i peticija, a direktor Švrakić za Hayat je govorio o ovoj inicijativi.
- Televizija je u svakom domaćinstvu. Cilj nas u Hayatu, a znam i većine bh. stanica jeste da otac i kćerka koja ima 13, 14, 15 godina mogu zajedno gledati 24 sata program. To je cilj svih ozbiljnijih TV stanica u svijetu, pogotovo sa regulativom u zapadnoj Evropi čemu mi težimo. Ovakve programske sadržaje nemate. Ovakvi programski sadržaji utiču. Želim da pričam samo o djeci. Za mene su djeca maloljetnici po američkom sistemu do 21 godine. Vi na njih možete utjecati. Poslije 21 godine neka bira šta će raditi… Ovdje utičete na psihu, na odgoj, na budućnost nekih generacija. Tamo imate masu nasilja. Imate nekakvih izraza, riječi koje se rijetko koriste u nekoj normalnoj komunikaciji, seksa, alkohola i onda se sve to alkoholom umnožava. Na taj način utječete na psihu, razvoj, odgoj tih sljedećih generacija što je nekome izgleda i cilj. Ukoliko imate jednu ‘zatupljenu’ generaciju onda je lakše sa njima i raditi. Ovdje je poredano sve kao odgovornost vlade, odnosno kod nas Vijeća ministara, Regulatorne agencije za komunikacije. Na njima je odgovornost da li ćemo kroz razne kablovske sisteme, a i to je javni resurs, imati mogućnost da odgajamo generacije djece koja imaju IQ 70 i ispod, koja u komunikaciji koriste riječi koje ne bi trebali uopće koristiti, koje možda u svom životu kasnije nikad im neće biti potrebne, a da ne govorimo o nasilju, pucanju itd. – navodi Švrakić.
Pojedini mediji, dodaje Švrakić, mimo reality programa ugošćavaju ljude koji su idoli nekih grupa ljudi, ali i ratne zločince koji i dalje smatraju da su oni ‘čistili’, da su radili katarzu jednog društva i da su u pravu.
- Imate tu te idole i njihove poklonike koji uče, educiraju se za neke stvari koje će možda ne daj Bože raditi. Imate i u normalnim programima. U ovim programskim sadržajima imate i showbiz ljude koji su drugorazredni i žele da se dokažu nekome, da budu na društvenim mrežama. Najveća odgovornost je na vlasti koja ima jedina mogućnost da zabrani to i da utiče na sljedeća pokoljenja u BiH. Čitam neke komentare kao da djeca ne gledaju televiziju, ali televizija je ipak najjači medij – ističe Švrakić.
Napominje da, ukoliko se na televiziji zabrane takvi sadržaji, niko neće raditi produkciju tih programskih sadržaja.
- Građani će gledati ono što im vi servirate. Hrvatska se godinama odupirala i odupire se šundu. Za njih su nažalost šund i neke estradne zvijezde iz BiH koje pjevaju sevdah, i njima nisu dozvoljavali pristupe elektornskim medijima – kaže direktor Švrakić.
Sa druge strane, napominje, imamo društvo kakvo je u BiH, vrlo ranjivo, na koje utjecaj ima svako.
- Pa zar nam generacijama trebaju biti idoli nekakvi kriminalci? Umjesto da su to Džeko, Musa i pojedini profesori, akademici… nego mi ove ismijavamo, a kriminalci su nam uzor toj djeci. Imam i ja djecu, pa čujem njihovu komunikaciju. I oni donekle komentarišu pozitivno o tim ljudima koji bi trebali biti iza rešetaka, a koriste društvene mreže. Imamo uticaj najvišim dijelom iz Srbije, u kojoj je sve liberalno, u kojoj vlast vlada zahvaljujući tome da što više zatupi naciju i onda je njima sve ono loše dobro. Dok god su u takvom stanju, ni Srbija neće ići naprijed, ali očito da to nekome odgovara. Kod nas su sve granice otvorene. Regulatorna agencije za komunikaciju apsolutno po tom pitanju ništa ne radi. Prijavimo tačno imenom i prezimenom, ovaj tip programskih sadržaja koji nisu u skladu sa nekim vrijednostima, a oni odgovore da su oni ‘kodirani’. Nije tačno da su oni kodirani, da su nešto zatamljeni, da se mora pristupiti sa nekim šiframa. Vi kao roditelj kada kada pristupite jednom, otvorite ih za sva vremena. Djeci su omogućeni ti programski sadržaji. Radi se totalno nestručno, ali namjerno. Dan ima 24 sata, treba gledati realno koliko djeca sada mogu provoditi vremena sa roditeljima. Prije je drugačije bilo. Otac je radio, majka je bila domaćica i ona je imala utjecaj na djecu. Hvala Bogu nije bilo društvenih mreža i ovakvih šund programa – navodi Švrakić.
Djeca su danas više u školi nego sa roditeljima, ako su oba zaposlena.
- Onaj ko je odgovoran za obrazovanje i sistem u osnovnim i srednjim školama, taj je mnogo više odgovoran za odgoj djece nego roditelji. Tu ne bih prebacio odgovornost samo na profesore, nastavnike i učitelje, nego na strukturu koja skroz ide od Federalne vlade, Ministarstva obrazovanja, pa do kantonalnih ministarstava obrazovanja, pa tek onda do direktora i škola. U sarajevskoj školi ‘Safet-beg Bašagić’ su se dva razreda ispisala, to je 50 djece. Prešlo u druge škole, a direktor je u svom izvještaju napisao da se roditelji raselili. Roditelji su svoju djecu ispisali zbog ovakvih sitacija. Moj sin se ispisao iz te škole, hvala Bogu, da smo i ranije. To je katastrofalno stanje u toj školi, a vjerovatno ima još škola. I onda se pitamo kada se ovakve stvari dešavaju. Dok su te stvari bile u Americi, to je neki drugi svijet za nas. Niko nije reagovao. Ali kada se to desi u regiji, kad se desi kod vas u kući, onda počnete debelo drugačije razmišljati – upozorava direktor Švrakić.
Peticiju online možete potpisati OVDJE.
Video pogledajte i OVDJE.
