GOSPODINE SCHMIDT Uvedite mehanizam za skraćenje mandata političkim banditima, svima će biti bolje

Piše: Rasim Belko


Mehanizme za vanredne mjere i ograničavanje političkog ludila u Bosni i Hercegovini nemamo, zato su nam krize redovne, a građani i narodi prinuđeni da trpe političke manipulatore sve dok im četverogodišnji mandati ne isteknu. Predugo smo već vremena potrošili na tranzicionom putu ka demokratiji da bi nam komplikovano političko uređenje bilo opravdanje zašto u izbornom zakonodavstvu nemamo niti jedan mehanizam zbog kojeg bi nosioci funkcija bili odgovorniji.

Istina, sporadično i stidljivo bilo je pokušaja da se u izborni sistem naše zemlje uvede institut vanrednih izbora, ali oni su uglavnom služili u dnevno političke svrhe i dolazili iz opozicije. Problem je što niko, a svi su u nekom periodu bili vlast, nikada ozbiljno nije pristupio tim izmjenama. Krize i razvlačenje pameti građana evidentne su svih ovih postratnih godina u vremenima nakon izbora. Dakle, u ovoj državi ono što normalan svijet naziva praznikom demokratije pretvara se u uvod u bjesomučne političke obračune, ucjene i sukobe, jer su politički akteri na sceni svjesni da ne postoji mogućnost da za svoju neodgovornost budu kažnjeni prijevremenim okončanjem mandata. 

Tako smo rušili rekorde u neformiranju državne vlasti, ali i na federalnom nivou u održavanju tehničke vlade, koja traje već osam godina. Nonsens i za afrička plemena, a kamoli za državu iz koje svakodnevno stižu apeli za kandidatski status u Evropskoj uniji. 

Mehanizam vanrednih izbora ili za ograničavanje mandata zakonodavne vlasti riješio bi nas tih problema, u potpunosti demokratizirao izborni i politički sistem, a ama baš niko ne bi mogao tvrditi da je uvođenjem tih mehanizama povrijeđen njegov etnički, nacionalni, vjerski i ini drugi vitalni interes. Jer, interes svih bi trebala biti zakonodavna vlast koja služi državi i narodu, svjesna da postoji okidač kojom će biti smijenjena ukoliko ne djeluje u skladu sa Ustavom, zakonom i demokratskim normama. 

U tome bi nam kao odličan primjer mogla poslužiti Crna Gora, u kojoj su krize posljednjih godina vrlo slične onim našim. Međutim, Crnogorci imaju mehanizam kojim svoju skupštinu "privole" na skraćivanje mandata. Kod Crnogoraca je to pitanje riješeno ustavnom odredbom, prema kojoj predsjednik države, premijer ili najmanje 25 zastupnika Skupštine mogu predložiti da tamošnji parlament ograniči svoj mandat. 

S obzirom na to da su kod nas izmjene ustavnih pitanja posebne zavrzlame, moglo bi se ići s izmjenama Izbornog zakona, odnosno pod onim tehničkim izmjenama koje se tiču zaštite legalnosti procesa i zaustavljanja izbornih krađa, mogli bismo uvrstiti i odredbe na koji način Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, ali i zakonodavna tijela nižih nivoa vlasti mogu sebi ograničiti mandat kada se za to ispune uvjeti. 

Jer, do sada smo prečesto svjedočili kršenjima odredbi tog istog Izbornog zakona kojima je vremenski definisan period za konstituisanje zakonodavnih tijela ili formiranje tijela izvršne vlasti, naročito na državnom i federalnom nivou, ali kriza nisu bili pošteđeni ni niži nivoi poput kantonalnih. Dakle, Bosna i Hercegovina prinuđena je novcem poreskih obveznika plaćati one koji je guše u svakom pokušaju da se primakne uređenim društvima. Politička odgovornost ovjde je odavno misaona imenica, a svjesni da u enormno visokim primanjima mogu uživati bez da išta urade i bez straha da će im to biti uskraćeno, naši politički prvaci i ne trude se mijenjati ovo društvo na bolje. 

Tako smo u skoro tri protekle godine svjedočili jednoj od najgorih državnih vlada u Bosni i Hercegovini od njene nezavisnosti. Uspješnije su bile čak i one prve postratne vlade koje su radile u mnogo složenijem političkom okruženju. Ono što je recimo uradio HDZ BiH s blokadom Federacije vjerovatno će jednog dana ući u udžbenike o političkim sistemima, jer je jedna politička partija uspjela zarobiti milione ljudi zarad svojih uskogrudnih političkih ciljeva. Slična je priča i sa blokadama u režiji stranaka iz RS, koje se svako malo dure zbog nadležnosti i kojekakvih čuda, pa blokiraju institucije države. 

U takvim okolnostima potpuno je jasna potreba za mehanizmima zaštite ustavno-pravnog, zakonodavnog, demokratskog i političkog sistema ove države. Istovremeno to bi bila zaštita i građana i naroda od neefikasne antivlasti, koja blokira sve procese dok po svim mjerilima tonemo u siromaštvo i ekonomsku propast i ostajemo u zapećku integracijskih procesa. Stoga se komotno može tvrditi da je nedostatak mehanizma za ograničavanje mandata u Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine doveo BiH na posljednje mjesto evropskih integracija, jer su nas pretekle i zemlje koje nisu postojale kada smo mi otvorili taj svoj evropski put. 

No, s obzirom da su političke stranke i njihovi puleni koji se već godinama i decenijama vrte u političkom životu Bosne i Hercegovine navikli da kazne za neodgovornost i nerad nema, valjalo bi tražiti mogućnosti donošenja takvih izmjena izbornog zakonodavstva na drugačiji način. Ove godine svjedočili smo da je visoki predstavnik međunarodne zajednice bukvalno bio prinuđen da odlukom osigura finansiranje redovnih izbora. Jer, navikli da su im blokade dozvoljene, pojedini politički akteri, bili su spremni da s tom praksom nastave i odgađanjem redovnih izbora onemogućavajući njihovo finansiranje. 

Međunarodna zajednica uveliko snosi odgovornost za ovakvo uređenje Bosne i Hercegovine, ali i za goropadnost i bahatost političkih predstavnika koji kontinuirano kreiraju krize i blokade. Od takih predstavnika teško je očekivati da mijenjaju zakone u pravcu koji njima neće ići u korist. Dokazali su to svih ovih decenija. Stoga bi Kvinta, visoki predstavnik Christian Schmidt i Delegacija Evropske unije morali udružiti snage i na temelju bonskih ovlasti visokog predstavnika izmijeniti Izborni zakon i uvesti mehanizam skraćenja mandata zakonodavnih tijela. Ne moraju žuriti, do kraja godine bila bi mjera!

nap.ba

drugi upravo čitaju