ESB: Od čuvara eura do kriznog menadžera

Evropska centralna banka je od svog utemeljenja prije tačno 25 godina čuvar eura. Trenutno se bori protiv inflacije, ali to nije jedina kriza na koju je ona posljednjih godina morala reagirati.

Kao prvi čovjek Evropske centralne banke (ECB) Mario Draghi je 2012. verbalno počeo koristiti tešku artiljeriju kada je izjavio da će ECB učiniti sve što je potrebno da spasi euro. Tada je to zvučalo kao prijetnja špekulantima. To je svakako povijesna rečenica iz čuvenog govora „Whatever it takes“ pred međunarodnim investitorima u Londonu.

Na vrhuncu finansijske krize u Evropi, Grčkoj je prijetio bankrot, nakon što je Atina 2009. priznala da je stanje javnih finansija u zemlji mnogo gore nego što se pretpostavljalo. I bankrot i izbacivanje Grčke iz eurozone značili bi kraj eura kakav je on prvobitno bio zamišljen. Draghi je u tom kontekstu izgovorio svoju poznatu rečenicu. Njegova sljedeća rečenica je manje citirana, ali je isto tako ključna: „Vjerujte mi, to će biti dovoljno.”

Zatečeni špekulanti

Ta izjava je bila beskompromisna i snažna. Naime, klađenje protiv neke odlučne centralne banke je bez izgleda na uspjeh. ECB je nakon toga doista pokazao svoju snagu. Još od 2010. je ECB počeo da kupuje državne obveznice u eurozoni, ali je u kriznom periodu Evropska centralna banka znatno proširila tu aktivnost.

Time su oborene kamate na tržištu novca, stabilizirali su se budžeti Grčke, Španije, Portugala i Italije. Špekulacije na finansijskim tržištima bile su zapravo klađenja na bankrot neke od tih zemalja, jer su dugovi bili astronomski, a cijena novih zaduživanja je brzo rasla.

Evropska centralna banka se tako našla u središtu vrtloga, prije svega zbog toga što nijedna druga finansijska institucija nije raspolagala sredstvima koja bi joj omogućila reakciju, a da ne spominjemo raštimani orkestar različitih interesa u zemljama eurozone.

Ekonomista pri Evropskom centru za proučavanje ekonomije (ZEW) Friedrich Heinemann kaže da je to bila prekretnica i dodaje: „Mora se pošteno reći: Mario Draghi je u ljeto 2012. spasio eurozonu od potpunog kolapsa”.

Ugovor Evropske unije iz Maastrichta predviđa takvo ponašanje članica unutar eurozone, kako bi one uživale stalno povjerenje na finansijskom tržištu. Tako bi njihovo kreditiranje bilo osigurano po povoljnim kamatama. A Evropska centralna banka ima samo ulogu čuvara stabilnosti eura, dakle ona nadzire stabilnost „cijene” zajedničke valute.

Ali, kupovinom državnih vrijednosnih papira ESB se opasno približio indirektnom državnom financiranju. Zbog toga su mnogi ESB oštro kritizirali, jer to, kako su tvrdili, nije u okviru mandata Evropske centralne banke. Peter Gauweiler, tadašnji političar bavarske Kršćansko-socijalne unije (CSU), kao i utemeljitelj Alternative za Njemačku (AfD) Bernd Lucke, podigli su glas protiv sudjelovanja Njemačke savezne banke (Bundesbanke) u otkupu državnih obveznica iz eurozone. Podnijeli su 2015. tužbu protiv toga, ali ona je odbačena kao neutemeljena.

Sve više zadataka, sve više zaposlenika

Kriza eura je Evropskoj centralnoj banci donijela cijeli niz novih zadataka. Kada se već uhvatila u to kolo, onda je morala preuzeti i nadzor nad većim bankama eurozone. Bankrot američke investicijske banke Lehman Brothers 2007. izazvao je dužničku krizu. Osim toga, kriza eura je ugrozila evropske banke, jer su na njihovim računima bile velike količine državnih obveznica i vrijednosnih papira iz eurozone. ECB je počeo provoditi takozvane „stres-testove” kako bi se prepoznale i otklonile slabosti u bankarskom poslovanju.

Osim toga, ECB je za vrijeme krize bio dio moćne „trojke“, uz Međunarodni monetarni fond (MMF) i Evropsku komisiju. Kao zajmodavac u posljednjoj instanci, Evropska centralna banka je održavala likvidnost pogođenih država.

Novi zadaci su donijeli i povećanje budžeta. Između 2010. i 2016. on je porastao s 415 milijuna eura na skoro jednu milijardu eura. Dakle, budžet Evropske centralne banke je više nego udvostručen. I broj zaposlenih se udvostručio. Godine 2010. za ECB je radilo 1.800 ljudi, danas ih je oko 3.500. Zato je izgrađeno i novo sjedište. Banka se 2014. preselila iz centra Frankfurta u novu zgradu na obali rijeke Majne (naslovna fotografija). Za razliku od starog sjedišta koje je bilo dostupno i posjetiteljima, nova centrala je nepristupačna i izgleda kao staklena utvrda.

Na ulazu se novinare koji dolaze na konferenciju za medije, pretresa kao na aerodromu. To je tako i ove sedmice,  kada se slavi 25. godišnjica od osnivanja Evropske centralne banke. ECB je od svog nastanka rastao i stekao veliku moć. U posljednjih 15 godina Evropska centralna banka je postala pravi bedem u krizama koje su se doslovno smjenjivale jedna za drugom, kako piše DW.

 

(Javno.ba)

biznis.ba

drugi upravo čitaju