Ove godine se kopaju dvije žrtve, potvrdio je Mujo Begić iz Instituta za traženje nestalih osoba u BiH.
Kratko podsjećanje na Prijedor 1992.
U periodu maj august 1992. godine sva naselja i mjesta na području općine Prijedoru kojima su Fiel Botnjaci su okupirana, u velikoj mjeri razorena, opljačkana, stanovništvo protjerano i nezakonito zatočeno, a velik broj civila je ubijen.
Nakon Jevreja koji su u Drugom svjetskom ratu obilježavani od strane falista, u Prijedoru su srpske vojne policijske snage naredile Bošnjacima i Hrvatima da nose bijele trake kao znak raspoznavanja – po obrascu “Obilježi i ubij”.
Srpske vojne i policijske snage ubile su 3.175 civila, muškaraca, žena (263) i djece (102)
Ubijene Bošnjake bacali su u pojedinačne, zajedničke i masovne grobnice. Do sada su posmrtni ostaci ubijenih Prijedorčana pronađeni na 501 lokacija, pronađeni u 73 masovne grobnice (primarnih i sekundarnih), na području 10 opština (Banja Luka, Bosanski Brod, Beograd, Bosanska Dubica, Bosanska Gradiška, Bosanska Krupa, Bosanski Novi, Hrvatska Kostajnica, Oštra Luka, Sarajevo, Sanski Most i Skender-Vakufi tri države (Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska i Republika Srbija)
Na području općine Prijedor pronađena je najveća primarna masovna grobnica Tomašica, zatim Stari Kevan Jakarina Kosa, Korićanske stijene, jama Hrastova glavica, Hedak ili druge.
Preko 32.000 Prijedorčana je nezakonito zatočeno u 58 koncentracionih logora i drugih mjesta zatočena. Masovna i nezakonita zatočenja civila u prijedorskim logorima smrti bili su u funkciji ostvarenja genocidne namjere i dio su velikosrpskog plana da se bošnjačko stanovništvo uništi. Zatočeni su bili u koncentracionim logorima Omarska, Keraterm, Trnopolje. Manjača, Batković i drugim. U koncentracionim logorima su zatočenici podvrgavani okrutnom i nečovječnom postupanju što je uključivala mučenje, fizičko i psihičko zlostavljanje, silovanje, nehumane uvjete života, prisilni rad, katastrofalni uvjeti smještaja, nedostatak i loš kvalitet hrane, vode, medicinske pomoći i higijensko- sanitarnih uvjeta. Kod većine zatočenika ostale su trajne posljedice po zdravlje. U koncentracionim logorima bili su zatočeni i maloljetni, stari, bolesni, teški duševni bolesnici, ranjeni i povrijeđeni. Prema relevantnim podacima samo kroz koncentracioni logor Trnopolje prošlo je oko 23.000 nezakonito zatočenih Bošnjaka-civila. U prijedorskim logorima smrti (Trnopolje, Keraterm, Omarska) ubijeno je oko 1.000 nezakonito zatočenih ljudi.
U prijedorskim logorima i na drugim mjestima brojne Bošnjakinje su silovane i seksualno ostavljane a zabilježeni su slučajevi seksualnog zlostavljanja muškaraca.
Poduzimajući vojne i policijske akcije u ljeto 1992, godine, srpske snage su nasilno protjerale vile od 50.000 Bošnjaka, Hrvata sa područja općine Prijedor.
Srpske vlasti, vojne i policijske snage kao i srpsko stanovništvo vršili su oduzimanje, pljačku i uništavanje imovine za vrijeme i poslije preuzimanja vlasti, za vrijeme hapšenja i zatočenja, kao i za vrijeme deportacija ili prisilnih premještanja ili poslije njih.
U Prijedoru je ubijena tromjesečna beba Velid Softić i devedesetpetogodišnja starica Zlata.
Na osnovu popisa stanovništva iz 1991. godine Prijedor je imao 112.543 stanovnika među kojima je bilo 43,85% Muslimana (49.351), 42.27% Srba (47.5811, 5,61% Hrvata (6.316), 5,73% Jugoslovena (6.549) 2.54% ostalih i neopredjeljenih (2,836). Sada u Prijedoru živi oko 5.000 Bošnjaka i neznatan broj Hrvata.
Na području općine Prijedor uništene su 32 džamije. Ubijani su imami (pet imama) i odvođeni u koncentracione logore (većina ostalih). Jednom riječju Prijedor je Srebrenica na početku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.
Kolektivna šehidska dženaza za dvije žrtve Prijedora i doline Sane bit će klanjana 20. jula u Kamičanima.
(Dž. S. K.)
