Čovića ne zanima put BiH u EU, lakše promijeni tok rijeke nego svoju destruktivnu politiku

Piše: Ernad Metaj


HDZ-u BiH nije važno što BiH neće dobiti kandidatski status. Iz ove stranke još se nisu osvrnuli na odluku EU da pruži ruku Ukrajini, Gruziji i Moldaviji dok za BiH ulazna vrata još stoje zatvorena.

I dok svi, pa i političari iz susjedne Hrvatske osuđuju dvostruke aršine EU predsjedniku HDZ-a BiH Draganu Čoviću jedino je važan Izborni zakon. 

Iz ove stranke podsjetili su kako je na današnji dan prije dvije godine potpisan Sporazum o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH u Mostaru te pozvali njegove potpisnike da žurno pristupe njegovoj implementaciji kako bi Opći izbori imali sve prijeko potrebne političke i pravne norme za provođenje izbornih rezultata.

"Predsjednik SDA (Bakir) Izetbegović posljednje dvije godine obmanjuje javnost raznim lošim izgovorima, svjestan političke krize koju izaziva ignoriranjem obveza koje je preuzeo stavljanjem vlastitog parafa. Legitimno političko predstavljanje konstitutivnih naroda temelj je Dejtonskog mirovnog sporazuma i Vašingtonskog sporazuma kojim je nastala Federacija BiH", ističu iz HDZ-a BiH.

Danas, nakon dvije godine, navode dalje, "podsjećamo i pozivamo sve potpisnike Sporazuma da žurno pristupimo implementaciji istoga, kako bi Opći izbori u listopadu imali sve prijeko potrebne političke i pravne norme za provođenje izbornih rezultata".

"Pokušaji političkog avanturizma utemeljenog na majorizaciji i nastavku diskriminacije od strane bošnjačkih stranaka vodi dominantno prostor Federacije BiH u nesagledive posljedice i još dublju političku krizu", zaključuje se u priopćenju. 

Iz ovoga je jasno da Čovića osim za samog sebe i uhljebe oko njega za narod nije briga. Njemu nudi krizu koju proizvodi HDZ sa SNSD-om, s tim da je oni kao političari ne osjete.

Sporne su Čoviću dvije godine nepoštivanja sporazuma, a ne smeta mu što njegova i politika etnonacionalnih stranaka 27 godina ispunjava samo jedno obećanje, a to je da ćemo živjeti u krizi. To je još jedan direktan poziv svima da napuste BIH, jer je to izgleda jedini put ka EU koji nudi Dragan Čović.

Tri puta duže od sporazuma HDZ-a i SDA oko Izbornog zakona građani čekaju da vide neku korist od toga što je 2016. godine Dragan Čović predao zahtjev za članstvo BiH u EU i samoproglasio HDZ kao nosioce evropskih vrijednosti. Način na koji nosi evropske vrijednosti najbolje osjećaju svi apelanti pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu koji su dokazali da su građani, pa i narodi u BIH diskriminirani

Zbog politike HDZ-a na čekanju su godinama mnogo važniji zakoni. Cijene vrtoglavo skaču, a HDZ i SNSD maksimalno opstruiraju ukidanje akciza na gorivo i smanjenje PDV-a. U budžetskim kasama nema krize, prihodi su za 5 mjeseci veći skoro 25 posto u odnosu na prošlu godinu. Konkretnih prijedloga kako da tim novcem pomognu građanima vlasti nemaju. Zato ima dovoljno da oni troše po nekoliko hiljada eura za VIP salone, vožnju avionom i helikopterom, ili najam sobe u Briselu za sastanak na koji nisi ni planirao da ideš.

Legitimnost se ne stiče samo izbornim procesom. Legitimnost se dokazuje i brigom za narod iza čijeg interesa se skriva Dragan Čović i njegova svita. Možda bi mu neko i priznao legitimnost da se Čović proteklih šest godina borio da ispunimo 14 prioriteta koje je EU postavila pred BiH. Osim mržnje koju svakodnevno iskazuju prema članu Predsjedništva BiH Željku Komšiću mogli su podržati zakonska rješenja koja je predložila njegova stranka, a koja rješavaju značajan dio postavljenih uslova, i tako pokazati da su spremni na konstruktivan dijalog. Kad bi Čović bio malo više prijatelj svoje "domovine BiH" možda bi lakše stigao do kompromisa koji bi zadovoljio sve.

To Čović neće, jer bi se provedbom 14 prioriteta njemu i vladajućoj eliti oduzeo dio nezaslužene moći. Politika ipak nije švedski sto da sa njega uzmeš samo šta hoćeš. Ovih dana čak je i šef Delegacije EU Johann Sattler jasno istakao da EU nije prioritet prije izbora mijenjati Izborni zakon, ali sve drugo jeste.

Čoviću je i dalje lakše promijeniti tok rijeke Radobolje da bi sebi stvorio dom iz snova, nego promijeniti politiku kako bi građanima dao nadu da mogu imati normalan život.

nap.ba

drugi upravo čitaju