back to top

Branimir Vidmarović: Al Kaida više nije prijetnja ali SAD-u i dalje trebaju pobjede

branimir vidmarović: al kaida više nije prijetnja ali sad-u i dalje trebaju pobjede

Gost Dnevnika je bio vanjskopolitički analitičar Branimir Vidmarović.

Amerika se nastavila obračunavati sa AlKaidom. Ubijen je jedan od čelnika ove terorističke orgaanizacije. Koliko je ovo važan geopolitički i sigurnosni trenutak?

– U globalnom smislu nije toliko važan, zbog toga što unatoč tome što je Afganistan dio Bajdenove kampanje, borba protiv Al-Kaide i terorizma nije posustala.Zbog toga ovaj napad i ubistvo čelnika je u nekom smislu nastavak američke politike borbe sa terorizmom. Jedini problem je u tome što se vlada promijenila. U Afganistanu je sada Taliban na vlasti i njegovi računi su zamrznuti. To je vrlo škakljiv trenutak. Uzimajući u obzir veliku globalnu političku sliku, onda sve ovo izgleda dosta škakljivo. Ni u jednom trenutku američka borba protiv terorizma na bliskom istoku nije posustala. Ovaj napad nioje nešto što treba gledati kao nešto ekstravagantno. Iz perspective zemalja sa Istoka, ovo je entruzija u suverenitet novog Afganistana.

Zašto je Al-Kaida i nakon 20 godina i dalje prijetnja i kako komentarišete dosadašnje akcije SAD-a na suzbijanju ove organizacije?

– Al Kaida je većinom pobjeđena i nije prijetnja. Očigledno da administraciji SAD-a trebaju pobjede bez obzira na povlačenje iz Afganistana. I dalje treba postojati kontrola nad tim prostorom. Ovo je sada samo uništavanje završnih dijelova te organizacije. Ovo je velika poruka američkoj javnosti.

Koliko su Talibani otkada su na vlasti, učvrstili poziciju i djelovanje Al-Kaide, s obzirom da su se njeni pripadnici vratili u Afganistan nakon pada Vlade Ašrafa Ganija?

– Pratio sam njihov napredak u pozitivnom smislu i njihov pokušaj da formiraju Vladu. Pokušali su da naprave ono što je bio najveći problem talibana a to je povezivanje centralne vlasti i lokalnih tijela koja kontrolišu dešavanja na terenu. Pred cijelim noviom Afganistanom stoji problem gladi I borbe na sjeveru zemlje. Koliko SAD vjeruje talibanu da može biti dobar nasljednik Afganistana?

Pažnju svjetske javnosti privukla je i azijska turneja Nensi Pelosi. Zašto je opasan dolazak predsjedavajuće Donjeg doma Kongresa SAD-a Tajvanu?

– Kina smatra Tajvan domaćim terenom. Nakon poskjete Niksona Pekingu, SAD je priznao kinesku viziju suvereniteta nad Tajvanom. SAD nije priznao da je Tajvan dio Kine, nego je SAD priznao da prihvaća kinesku viziju problema. Od tada bile su tri tajvanske krize od kojih je zadnja bila 1995. godine. Stvar je u tome da Peking ne prihvaća da visoki dužnosti posjećuju Tajvan u sviojim visookim funkcijama. Nensi Pelosi ima dugotrajnu istoriju surostavljanja kineskoj politici I podrške Tajvanu. Ona je treća osoba u SAD-u.

Šta mislite, kako će Peking ispratiti posjetu? Čuli smo razne prijetnje.

– Peking nije kao Moskva iracionalan. Peking zna tačno šta se dogodilo 95-96. Sada je Peking strahovito napredovao u vojnom smislu, ali postoje samo mirovna rješenja. Peking sada samo demonstrirati vojnu moć Tajvanu i šta se može desiti u slučaju proglašenja neovisnosti samog otoka. To su vojne vježbe. Iako nije potvrđeno hoće li Pelosi posjetiti otok, Peking je pokrenuo masivne vojne vježbe., kako bi pokazao otoku ukoliko pređe crvenu liniju.

Kada govorimo o savezništvima, koliko će ona odigrati ulogu i možda utjecati na ishod rata u Ukrajini? Mislim i na relacije Rusija-Kina, pa i medijaciju Turske čija uloga nije nezapažena.

– Uloga sasvezništva je definitivno u krizi zato što su savezi zbog toga što su, poput NATO-a, postali preveliki I opterećeni domaćim problemima. NATO na početku svojke egzistencije je bio koherentan i složen protiv SSSR-a. Danas NATO broji jako mnogo država. Imate regionalnog igrača, poput Turske,  koja ne želi prepustiti svoje nacionalne interese nekom savezu. NATO je još uvijek uspješna organizacija, ali ne predstavlja jako veliki štit i konkretnu prijetnju Rusiji. Svijet je postao raznovrstan i različitost zemalja i sila koje guraju svoje interese. NATO kao količina oružja je svakako factor koji Rusija uzima u obzir, ali u smislu zajedništva je nije toliko siguran.

 

okanal.oslobodjenje.ba

drugi upravo čitaju