21.6 C
Sarajevo
Ned, 06, 23

BITKA KOJA SE NE SMIJE IZGUBITI Haška arhivska građa mora u Sarajevo, ode li Dodiku imat ćemo 'novu historiju'

Piše: Rasim Belko


Pitanje smještanja arhivske građe Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju ovih je dana ponovo došlo u fokus javnosti, nakon zahtjeva člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića da se ta građa smjesti u Bosni i Hercegovini. 
Na to su reagirali, rekli bismo očekivano, iz entiteta Repulika srpska, jer ta građa je uz međunarodne persuade, činjenični dokaz kako je taj entitet nastajao, koliko je i kakvih zločina počinjeno u pokušaju da se Bosna i Hercegovina podijeli. 

Stoga Bosna i Hercegovina jeste mjesto gdje haška građa mora biti pohranjena i izložena domaćoj i svjetskoj javnosti, što je najbolji način pokazivanja istine koja je već pokazana presudama međunarodnog suda. 
No, lider entiteta Rs Milorad Dodik smatra da ta građa pripada entitetima i poručuje: “Arhiv je pitanje kojim se bavimo duže vremena i on mora da se nađe na lokacijama i strukturama koje pripadaju entitetima”.
Dakle, Dodik je već u akciji pripreme terena i lobiranja da se dokazi o načinu nastanka Rs smjeste u taj entitet, što u prevodu znači i nestanak odnosno skrivanje te građe od očiju javnosti. 
Bez sumnje je to najveći interes politika u Rs koje smišljeno i ciljano u kontinuitetu negiraju presude, presuđeni genocid i veličaju zločince koji su u Hagu pravosnažno osuđeni za zlodjela tokom stvaranja Rs. 

Dodik to zna, zato tako žustro i reaguje. 

Zna to i čovjek kojeg Dodik plaća da kreira i projektuje “srpsku historiju” Milorad Kojić. Na stranicama SNSD-a u Kojićevoj biografiji piše: “Po struci je magistar prava. Zahvaljujući njegovom radu i zalaganju istina o srpskom stradanju i srpskim žrtvama u Odbrambeno-otadžbinskom ratu potisnula je dugogodišnje neistine i iznjedrila pravu sliku srpskog naroda i njegove pravedne borbe za opstanak na svojim ognjištima”. 
A Kojić je uspio preduhitriti Dodika i biti prvi koji se usprotivio Bećirovićevom zahtjevu da haška građa bude predata Bosni i Hercegovini. 

Kojić tako poručuje “arhiva treba da bude vraćena onima kojima pripada – institucijama Rs-a, u kojima je i nastala". Dodaje i da se "radi o arhivskoj građi institucija Rs-a – Vlade, Narodne skupštine i Vojske Rs-a".
Nema sumnje da je ta građa naslijeđe Rs-a, jer u tom naslijeđu crno na bijelo su planovi i načini realizacije etničkog čišćenja, silovanja, masovnih ubistava, progona, granatiranja porodilišta i u suštini ono što je osuđenik Ratko Mladić rekao na početku rata, a Hag presudio deceniju i po poslije – planove genocida u stvaranju velike Srbije. 

Kojić je u ovdašnjoj javnosti već prepoznatljivo ime koje je Dodik isturio u realizaciju SANU zaključaka kojima se vlastima u Rs nameće relativizacija ratnih zločina i genocida i izjednačavanje svih strana. 
Dio je to puta s dvije dionice, one koja u javnosti kreira narativ da nije bilo genocida, da Rs nije stvorena zločinima i genocidom, a druga je ona kroz pravosuđe u kojem se zahvaljujući politički podobnim tužiocima montiranim slučajevima pokušavaju izjadnačiti agresori i branioci. 

Zato je zabrinjavajuća i pomalo besramna šutnja skoro kompletnog političkog establišmenta iz Sarajeva, koje se očito guši u međusobnom sukobu, nesvjesno da se jednog dana mogu okrenuti i vidjeti veliku Srbiju na obroncima Sarajeva. 

Jer, evidentno je postojanje strategija, ciljeva i puteva ostvarenja velikosrpske ideje. Nikada ih nije ni falilo, ali oni se kontinuirano nadopunjuju. S druge strane, iz sarajevskog politčkog bazena, nema reakcija, jer u tom bazenu valjda računaju kako će se nešto riješiti samo od sebe. 

A vide da im krvavo odbranjena država klizi iz ruku. 

Stoga bi im ovo trebalo biti upozorenje da zajednički okvir političkog djelovanja mora biti uspostavljen i da on mora biti neupitan. Tada će se jasno ukazati linija koja razdvaja patriotske i kvislinške snage u Sarajevu. Za sada se možda nazire, ali nejasnoća je opasnija od njenog nepostojanja. 

Kojićeva i Dodikova ambicija i cilj da haške dokumente smjeste tamo gdje su kreirani sa zločinačkim ciljem ne smije biti tematika kojom će se baviti udruženja žrtava i na koje će samo ona reagovati. 

To pitanje, kao i cijeli niz državničkih pitanja, mora postati agendom političkog djelovanja u Sarajevu. Svi koji na to ne pristaju lako će biti otkriveni i tu će im biti kraj, jer narod odan državi nikada neće ići za snagama koje tu državu isporučuju koljačima tog naroda. 

Prestanite zato pisati pisma i izražavati žaljenja. U konkretnom slučaju otiđite u Hag, recite da ćete u roku koji vam kažu pripremiti, napraviti novi muzej, prostor, u kojem će dokumentacija biti čuvana i izložena. 
Od vaših obećanja i saopćenja ova se država istopila k'o lizalo. Samo još da je polome i podijele! BUDI SE!

nap.ba

Koliko je koristan ovaj članak?

Kliknite na zvjezdicu da biste je ocijenili!

Prosječna ocjena 0 / 5. Brojanje glasova: 0

Još uvijek nema glasova. Ocijenite prvi!

Pošto vam se svidio članak molimo da ga podijelite

Pratite nas na društvenim mrežama

Žao nam je što vam se nije svidio sadržaj. Možete li nam reći zašto?

Pomozite nam da unaprijedimo sadržaj!

Recite nam kako možemo unaprijediti ovaj sadržaj

Supported by TNT Grupacija
Mirko
Mirkohttps://javno.ba
Mirko je živa enciklopedija. Voli historiju, puno istražuje. Njegove zanimljivosti ostavljaju bez daha. Vrhunski je novinar i istraživač. Dugogodišnji je član TNT grupacije.

drugi upravo čitaju

MOŽDA VAS ZANIMa