Kontinuitet i ljepota u kulturno-historijskom naslijeđu i historijskim činjenicama u duhovnom sazrijevanju povezuje naš narod. Odnos Bošnjaka muslimana prema časnoj Knjizi na našim prostorima je dvojak. Kur’an je najbolja prilika da govorimo o ovom segmentu koji je poseban u mjesecu ramazanu.
- Mi stavljamo Kur’an u mjesecu ramazanu u fokus. Bošnjaci, bosanski muslimani, već stoljećima baštine taj odnos prema Allahovoj knjizi, prema Božijem govoru. Mi znamo da se u našim kućama na posebnom mjestu čuva Kur’ani-kerim, pa čak i u onim kućama gdje Bošnjaci muslimani, možda, nisu bili vjernici praktičari, ali su imali su taj pijetet prema Kur’anu. To je genetski kod našeg naroda, jer se u njemu nalazi dobrota, čestitost, milost, vrijednosti koje prenosimo, a koje je islam samo oplemenio. Mi smo uvijek imali ulemu, učitelje, muderise koji su radili i učili nas svim tim vrijednostima koje se nalaze u Kur’anu. Taj trag je ostao čak i u najtežim vremenima, kada se Kur’an ostavljao postrani i kada je sistematski rađeno na tome da Kur’an ne bude dio identiteta bošnjačkog naroda, ali ostalo je sjeme u tom našem narodu. Kada bismo mi kao narod rekli da Kur’an stavljamo iza leđa, mi bismo vrlo lahko mogli sebi naći mjesto u toj Evropi, u tom krugu koji nama po identitetu nije blizak. Bošnjak bez obzira na probleme i prilike koje mu se nude nikada neće ostaviti vjeru i Kur’an iza leđa. To poštovanje prema Kur’anu i islamu imaju narodi koji su tu vrijednost uzeli od svojih predaka, kazuje hfz. Bašić.
U časnoj knjizi Kur’anu nalaze se svi odgovori. Ramazan je prilika da se okrenemo uputi i svemu onome što je putokaz na ovom i na budućem svijetu. U ne tako dalekoj historiji Božije kuće džamije su bile porušene, sravnjene i bile su mjesta u kojima nije bilo ezana. Međutim, dobri Bošnjak uz Božiju milost podiže sve iz pepela.
- Specifičnost naše duhovnosti je i džamija kao centar kompletnog našeg življenja i bića, i ne samo u kulturološkom smislu. Ne samo da se čitav naš život veže uz džamiju od akike, od samog rođenja do naših namaza, džamija je stoljećima bila mjesto naših dogovora i akcija, hairli akcija koje su kretale, mjesto našeg zajedništva. One su to i danas, nisu promijenile funkcije, ostaju centar naše duhovnosti kojem se vraćamo i gdje sve kreće. Prvo se pravila džamija, pa tek je onda nastajao grad. Naši su preci prvo pravili džamiju, pa svoje kuće. Kaže se u predajama da nama u mjestu gdje nema džamije i učitelja nije dozvoljeno boraviti. To su sve naše odrednice koje su govorile o Allahovim kućama. Džamije su među prvima rušene, ali i prve su obnavljane. Naši imami, koji su se među prvima vraćali na svoja ognjišta, prvo su dolazili do džamije, proučili ezan, pa onda tek gledali gdje je njihova kuća. Mnoge džamije su se podigle zahvaljujući našim prijateljskim zemljama, ali odnos Bošnjaka prema džamiji je poseban. Naši ljudi vole džamiju i vole pomoći da se džamija napravi, to je svijest vakifa da ugradi sebe u vakuf. Džemat je gradio džamije, taj odnos se nije promijenio. To je nešto zaista posebno i vrlo rijetko ćemo naći nekog da kaže nešto loše o džamiji. Džamije su mjesto našeg zajedništva, popravljanja, susreta. Kada dođemo u džamiju, izuvamo se, uzimamo abdest, tu se popravljamo i jednaki smo pred uzvišenim Gospodarom, kazuje ef. Babajić.
Islam nosi sa sobom mir, toleranciju, srednji put, ali i obavezu da svako od nas uči i saznaje. Svi odgovori i putokazi za ovaj svijet nalazi se u časnoj knjizi Kur’an. Islam je vjera i čistoće i čistote.
- Treba govoriti o Kur’anu i džamiji ili islamu kao konceptu života koji nas vodi prema onome što je najbolje za nas. Ispravno življenje islama mora polučiti rezultate na ovom svijetu. Narod koji voli svoju vjeru uz Allahovu pomoć će izaći na onu pobjedničku stranu, u smislu odnosa prema izazovima prema životu, prema svemu onome što će ostaviti u amanet svojim naraštajima. Tu su pojedinci koji su svojim djelima pokazivali koliko mi kao narod volimo i džamiju i munaru. Ja mislim da Allah, dž. š., daje jednog pojedinca da na jednom mjestu pokaže tu volju svojim primjerom da se napravi džamija. Evo, primjer kada se pravila džamija u Švrakinom Selu. Rahmetli Safetu Hadžiću je tako 70-tih godina rečeno da ne ide u tu priču jer rizikuje svoju slobodu, a on je rekao u tom trenutku: „Evo moje ruke, odmah me vodite, a džamiju napravite.“ Ta džamija je simbol slobode i otpora – niko ne smije da dira naše vrijednosti. Narodu koji ima taj osjećaj u dubini svog srca, želju da uvakufi, Allah, dž. š., će dati da to izađe na površinu preko pojedinaca koji će to artikulisati s vremena na vrijeme. Ponižavanje svojih vrijednosti znači propast tih vrijednosti. Nemojte da se to desi. Put za generacije koje će živjeti jeste u slozi, lijepom životu, zajedništvu, to je put džamije, Kur’ana i poštivanja tih vrijednosti, dodaje hfz. Bašić.
Bezvremenske vrijednosti koje se nalaze u Kur’anu i koje su za sva vremena jesu i zajedništvo, džemati, džamije.
- Kada govorimo o džamijama, mi ne govorimo samo o građevinama. Mnoge džamije kod nas su od neprocjenjive vrijednosti za cijelu našu državu. Posebno džamije u našim mahalama, gdje su one i nastajale. Džemati, odnosno ljudi koji čine skupinu jednog džemata, su osnova svake mahale i svakog grada. Mi smo u našoj zajednici organizovani i kroz džematske odbore koji su dio jednog užeg kruga koji brine o samim džamijama. Ako gledamo samo Sarajevo, imamo 216 džamija, 172 džemata. Naša djeca se odgajaju u našim mektebima. Sama vrijednost namaza po Poslanikovim predajama vrednija je ukoliko se obavlja u džematu. To je nešto što nas motivira da vežemo svoj život za džamiju. Poslanik, s. a. v. s, je rekao da kada imate čovjeka koji stalno dolazi u džamiju i čije je srce vezano za džamiju, da svi posvjedočimo njegov iman. Dakle, Poslanik nas poziva da posvjedočimo dobrom Bošnjaku, pravom vjerniku. Mi se ne možemo nazahvaljivati dobrim ljudima koji hizmete svom džematu, koji se trude da naprave ugodan ambijent za sve naše džematlije, za svu našu djecu. Džamije su mjesto našeg sveukupnog jedinstva, popravljanja, mjesto gdje se susrećemo, a nikad neće biti mjesto razdvajanja, kazuje ef. Babajić.
- Mi imamo mnogobrojne aktivnosti u mjesecu ramazanu, počevši od svih naših imama koji su na posebnom ispitu izdržljivosti. Oni daju sebe u potpunosti kako bi čitav mjesec ramazan i džematlije osjetile sve ovo što smo mi večeras govorili. Mi imamo i ramazanske večeri kojima pokušavamo dati dodatnu vrijednost našom tradicijom, onim što mi baštinimo generacijama. Naši su se stari trudili da osjete blagodat ramazana u međusobnim kontaktima koje smo ostvarivali u džamijama i kasnije se to prelilo u naše kuće, mahale, kroz zajedničke iftare, bereket. Mi se u nekim novim izazovima trudimo da kroz vrijednosti u Hanikahu damo dodatni sadržaj našoj čaršiji, onako baš posebno. Kroz naše aktivnosti se nastojimo nasloniti na našu tradiciju i dati posebno ruho, dodao je ef. Babajić.
Ramazan je mjesec popravljanja, međusobnog pomaganja, potpunog čišćenja i mjesec duhovne čistote. Ušli smo u drugu trećinu ramazana koja je magfiret, i ovo je prilika da se u ramazanu potpuno duhovno očistimo. Ramazan je mjesec preporoda i kolektivne i pojedinačne pobjede, zaključili su sagovornici desete noći u ramazanskim susretima u okviru emisije „Stil života u islamu“.
Pogledajte video i OVDJE.
(T. Z.)
