9. JANUAR, SLAVLJENJE VELIKOG PORAZA: KAKO JE PETI KORPUS ARMIJE RBIH RASTURIO VELIKU SRBIJU ZA SVA VREMENA

9. januar, slavljenje velikog poraza: kako je peti korpus armije rbih rasturio veliku srbiju za sva vremena

Piše: Dženana Karup Druško

Ali i propasti projekta Velike Srbije koja je po beogradskim političarima, ideolozima i stratezima ’90-ih godina trebala obuhvatati dio teritorije Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Saveznu Republiku Jugoslaviju u kojoj su nakon raspada SFRJ ostale Crna Gora i Kosovo.

Danas se Velika Srbija svodi na – Srbiju, a Hrvatska im je zauvijek nedodirljiva zbog članstva u EU i NATO. Prisustvo visokih političko-sigurnosno-vjerskih zvaničnika iz Beograda na banjalučkoj proslavi 9. januara i poruke koje su uputili potvrđuje da je Republika Srpska bila (i ostala) dio beogradskog projekta Velike Srbije, a da su Srbi u RS, od Karadžića do Dodika, izvršioci te politike, beogradski pijuni spremni žrtvovati i svoju državu i svoj narod zarad nekih viših, obećanih ciljeva, koji se svode na – održavanje Dodika i Vučića na vlasti.

No, uz sve hvalospjeve i pokazivanje “snage i jedinstva“ u Banja Luci danas slave veliki poraz: na Balkanu ne postoji Velika Srbija kojom upravlja Beograd, a Republika Srpska je bosanskohercegovački entitet podložan državnom Ustavu i zakonima. Ako je već toliko moćan, kakvim se želi predstaviti, zašto Dodik već jednom ne proglasi osamostaljenje Republike Srpske? Iz prostog razloga što se boji: uz jasne poruke zapadnih sila da to niko od njih ne bi priznao, a što potvrđuje i kukavički nedolazak Vučića, to bi značilo i rušenje Dejtonskog mirovnog sporazuma i međunarodnog prava, što za sobom povlači ozbiljne konsekvence. Zbog toga je slavljenje 9. januara prvenstveno poruka Srbima u RS i Srbiji.

Kolektivna podrška

Kako Dodik i Vučić danas tvrde da sve rade u ime srpskog naroda, tako su se Radovan Karadžić i Slobodan Milošević branili u Haškom tribunalu od optužbi za najteže zločine koje čovječanstvo poznaje (po međunarodnom pravu) a koje su počinili stvarajući Veliku Srbiju, odnosno Republiku Srpsku. Radovan Karadžić kao prvi predsjednik RS-a proveo je usvajanje političkih ciljeva u samoproglašenoj srpskoj skupštini u BiH, koji će kao strateški ciljevi srpskog rukovodstva biti presuđeni u Haagu, a Ratko Mladić je osuđen kao realizator i izvršilac tih ciljeva.

No, za masovna ubijanja Muslimana i Hrvata, pljačkanje i paljenje njihove imovine, progone, silovanja, logore…etničko čišćenje i genocid, trebalo je hiljade i hiljade vojnika, specijalaca i dobrovoljaca, da to i počine. Kao što je trebalo hiljade i hiljade glasača koji su na vlasti godinama održavali Miloševića i Karadžića koji su osmišljavali i provodili zločinačku politiku s ciljem stvaranja Velike Srbije, a koji danas glasaju za Vučića i Dodika koji štite i tu zločinačku politiku i zločince (i ne odustaju od zločinačkih projekata 90-tih). Možda pravo ne poznaje kolektivnu krivicu, ali bez kolektivne podrške ne bi bilo ni masovnih zločina. Kao što bez kolektivne podrške u Republici Srpskoj Milorad Dodik ne bi predstavljao ozbiljan sigurnosni problem za cijeli Balkan, a Aleksandar Vučić bez te kolektivne podrške ne bi mogao planirati i realizirati “srpski svet“.

Proslavom 9. januara, koju podržavaju Srbija, Rusija i Mađarska (a Orban je za to dobio i odlikovanje) uz osudu svih drugih, Milorad Dodik nastavlja svoje suprotstavljanje Zapadu i izazivanje političkih i sigurnosnih kriza na Balkanu uz pljeskanje Kremlja i visokih zvaničnika Srbije. Istovremeno, preko Dodika i uvreda koje upućuje zapadnim zvaničnicima prikrivaju se stvarni porazi i Srbije i Republike Srpske. Negira se da je Srbija učestvovala u ratu u BiH, a srpski narod se prikazuje kao žrtva koju su “srpski heroji herojski branili“ i to – stravičnim zločinima koje svijet nije vidio od Drugog svjetskog rata. Što je jači Dodik, jači je i Vučić, a što je jača Srbija na Balkanu jači je ruski uticaj i veći problem za Zapad.

Proglašenje Republike srpskog naroda u BiH 9. januara bio je tek pokušaj da se izigra međunarodno pravo i veliki dio teritorije BiH pripoji SRJ, odnosni Srbiji. Kad to nije uspjelo Milošević je pokrenuo mašineriju, a Radovan Karadžić, Crnogorac, u Bosni i Hercegovini je Srbe okrenuo protiv njihovih komšija i prijatelja – bio je to prvi strateški cilj koji je usvojila skupština srpskog naroda, razdvajanje od Muslimana i Hrvata, no ostali strateški ciljevi izglasani 19 . maja 1992. u skupštini RS pokazali su stvarne ciljeve iza kojih je stajao Beograd s projektom Velike Srbije – uspostavljanje koridora na Drini kako bi Srbija prvi put u svojoj povijesti prešla preko Drine, i uspostavljanje Posavskog koridora koji je za Veliku Srbiju bio i najvažniji jer je trebao povezati teritorij Hrvatske na kome je proglašena Republika Srpska Krajina i teritorij Republike Srpske u Bosni i Hercegovini sa Srbijom. Samo nisu računali s jednim – bosanskim Krajišnicima.

9. januar, slavljenje velikog poraza: kako je peti korpus armije rbih rasturio veliku srbiju za sva vremena
9. JANUAR, SLAVLJENJE VELIKOG PORAZA: KAKO JE PETI KORPUS ARMIJE RBIH RASTURIO VELIKU SRBIJU ZA SVA VREMENA

Sila nebeska

Svi pokušaji da se uvežu srpske teritorije u Veliku Srbiju (i takvo faktičko stanje na terenu nametne Zapadu) propadali su zbog Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. S jedne strane ovaj korpus, predvođen generalom Atifom Dudakovićem, pravio je ozbiljne probleme vojsci Ratka Mladića koja je uz podršku snaga iz Srbije pod svoju kontrolu stavila veliki dio teritorije BiH, s druge strane vojsci Republike Srpske Krajine koju teško da bi bilo kakva oluja opuhala da im je kompletnu zaleđinu kontrolirao VRS, a ne dobrim dijelom Peti korpus ARBiH.

Danas bi Ukrajinci, uz svu pomoć i naoružanje koje dobijaju sa Zapada, sigurno puno bolje stajali na ratištima da su proučili kako je Petri korpus Armije RBiH branio svoju zemlju – uz embargo na oružje. Da nije bilo hrabrih borca Petog korpusa pitanje kako bi se odvijao rat i u Hrvatskoj i u BiH i kako bi danas izgledala i Hrvatska. A da su u BiH, i u Sarajevu, ozbiljno analizirane i proučavane operacije Petog korpusa ARBiH, i kako im ništa nisu mogle četiri dobro obučene i do zuba naoružane armije, danas bi se Bošnjaci osjećali manje frustriranima, ali i poniženima, dok slušaju izjave Dodika i Vučićevih satelita.

Peti korpus i jedinice Armije RBiH nisu kod Banja Luke zaustavile snage RS, kojima su u pomoć došle jedinice iz Srbije, nego naredba Alije Izetbegovića, izdata pod pritiskom Amerikanaca koji su pripremali mirovne pregovore u Daytonu. Republiku Srpsku nisu izborile snage Beograda i Banja Luke, nego im je dao Zapad kao utješnu nagradu za slamanje RSK (etnički čistu Hrvatsku), i kako bi pristali na mirovni sporazum i spriječili, kako su govorili još jedan egzodus – padom Banja Luke kojoj se ozbiljno približavao Peti korpus uz podršku drugih jedinica Armije RBiH. Paniku u srpskim redovima ne potvrđuje samo pakovanje pojedinaca, spremnih da bježe u Srbiju, nego i hitni dopisi koje je tih dana Karadžić slao Arkanu, MUP-u Srbije i Vojsci Jugoslavije s alarmantnim pozivima za pomoć “srpskom narodu“, a oni dotrčali da spašavaju što se spasiti može svjesni da Velike Srbije nema ništa.

Veliki planovi Beograda – na početku uljuljkani u uspjehe sumnjivim padom bosanske Posavine pod srpsku kontrolu, što se i danas smatra jednim od najvećih poraza Hrvatske vojske, tačnije izdaje Franje Tuđmana i hrvatskih generala (čime se bave i mnogi hrvatski dokumenti), srpski rukovodioci su slavili veliku pobjedu i operaciju Koridor koja je strateški imala veliki značaj za realizaciju Velike Srbije uz zauzimanje najvećeg dijela Podrinja u čemu su, uz snage RS učestvovale i jake i dobro naoružane snage Srbije ubijajući i paleći sve pred sobom.

A onda se pojavila “sila nebeska“ koja je zaustavila “nebeski narod“ kako Srbi vole sebe vole nazivati od bitke na Kosovu (narativ kojim je pravdan veliki poraz). Rješenje za Bihaćki džep koji je razdvajao srpske teritorije pojavilo se s izdajom Fikreta Abdića i njegovim proglašenjem Autonomije pokrajine Zapada Bosna. Abdić je sa Slobodanom Miloševićem napravio sporazum realiziran operacijom Pauk u kojoj su učestvovali Vojska Republike Srpske Krajine, Vojska Jugoslavije, specijalne jedinice MUP-a i Državne bezbednosti Srbije s kojima su bili i Arkanova Srpska dobrovoljačka garda i Škorpioni, te Vojska i MUP Republike Srpske. Cilj je bio poraziti Peti korpus Armije Republike BiH. Sve ovo je dokumentirano (hiljadama dokaza i izjava) i presuđeno u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju.

Arkanovci, Crvene beretke, Škorpioni

Prema Slobodanu Lazareviću (oficir KOS-a i 21. korpusa SVK stacioniran u Topuskom od 1992. do 1995.) krajem 1993. godine Franko Simatović, visoki dužnosnik DB-a Srbije, osnovao je komandu operacije Pauk na Petrovoj  Gori u Republici Srpskoj Krajini (Hrvatska). Mladen Karan i Aco Drača navode da je vojna komanda Pauka bilo na vrhu Petrove gore u objektu JNA Magarčevac. Po Lazareviću ovaj štab je bio udaljen 600 do 800 metara od drugog štaba Pauka koji je bio u Bosni i Hercegovini. Na čelu srpskih specijalaca u Bosni i Hercegovini bili su Radojica Božović (MUP Srbije) i Milorad Ulemek zvani Legija (Arkanova Garda). Božovićev štab bio je u Velikoj Kladuši. Pod Božovićevim zapovjedništvom bilo je oko 100 ljudi. Drugim štabom Pauka u BiH komandovao je Legija i pod njegovom komandom, uz arkanovce, bilo je i oko 1.000 ljudi Fikreta Abdića.

U Kladuši su u to vrijeme bili i Škorpioni pod komandom generala Bogdana Sladojevića, a kasnije generala Dušana Lončara. Škorpioni su sudjelovali u koordiniranom napadu na Bugarima (bihaćka enklava) zajedno sa snagama Fikreta Abdića i SVK, kojim je zapovijedao general Dušan Lončar. Početkom aprila 1995. do 12. aprila 1995. oko 150 Škorpiona i snage Fikreta Abdića sudjelovale su u dvosedmičnoj akciji na području Velike Kladuše, kod sela Vrnograča u   BiH. Škorpioni su imali lokalne policijske vodiče kada su s teritorije RSK (Hrvatska) prelazili na teritoriju u BiH koju je kontrolisao Fikret Abdić. Škorpioni su bili poslani da zamijene jedinicu TO-a Dvor na Uni koja se borila protiv Armije RBiH. Operaciju su  planirali Milorad Ulemek zvani Legija, koji je zapovijedao snagama Fikreta Abdića, general Mile Novaković iz SVK, Milan Milanović i Slobodan Medić. SVK je poslao Škorpione na Kordun kao pojačanje Abdiću.

Pogledajte video OVDJE.

9. januar, slavljenje velikog poraza: kako je peti korpus armije rbih rasturio veliku srbiju za sva vremena
9. JANUAR, SLAVLJENJE VELIKOG PORAZA: KAKO JE PETI KORPUS ARMIJE RBIH RASTURIO VELIKU SRBIJU ZA SVA VREMENA

Nakon obuke na Tari arkaovci su s Crvenim beretkama otišli u Veliku Kladušu i obučavali ljude Fikreta Abdića, a kasnije se i borili  uz njih. Jedan od arkanovaca je ispričao da ih je početkom novembra 1994. Arkan okupio u beogradskom štabu gdje su morali predati sve lične dokumente i stvari (što je bila standardna procedura koju je tražio MUP Srbije kad su arkanovci slati na prvu liniju u BiH). Po njih su došla policijska vozila.

Iz Beograda su prvo odvezeni u centar za obuku Crvenih beretki na Tari, odakle su autobusima vraćeni u Beograd. Iz Beograda je kolona u kojoj je bilo desetak autobusa (sa opremom i ljudstvom) uz pratnju policijskih automobila otišla prema Petrovoj gori. Granicu su prešli bez ikakvih problema, iako je na snazi bio embargo. Od dolaska na Petrovu goru, a onda u BiH, bili su pod zapovjedništvom Crvenih beretki i tretirani su kao specijalna policija. Nisu se predstavljali kao “arkanovci jer vojnici Fikreta Abdića, koji su bili Muslimani, nisu voljeli Arkana“. Milorad Ulemek davao im je upute da surađuju s vojskom Fikreta Abdića kako bi se borili protiv Armije RBiH, posebno Petog korpusa i preuzeli kontrolu nad Bihaćem i Velikom Kladušom.

U koloni koja je iz Beograda išla u Zapadnu Bosnu bili su i pripadnici specijalnih jedinica MUP-a Srbije, odnosno Državne bezbednosti. Po njih su u Lipovačku šumu, gdje je bila logistička baza DB-a Srbije, došli autobusi koje su vozili policajci u plavim policijskim maskirnim uniformama. U Lipovačkoj šumi bilo je spremno nekoliko Land Rovera za borbeno djelovanje – na jednom je bio postavljen minobacač, a na drugom teška strojnica, te više borbenih vozila. U bazi su već bili spremni pripadnici Crvenih beretki. Arkanovci su bili u civilu (uniforme su dobili nakon prelaska granice), dok su Crvene beretke imale zelene maskirne uniforme NATO-a i bile su opremljene prvoklasnom vojnom opremom. Kolonu autobusa, punih  ljudstva i tehnike pratili su kamiona s prikolicama puni opreme, borbena vozila i cisterne s gorivom. Konvoju su se pridružila i topnička vozila JATD-a koja su bila stacionirana na Tari. Na Petrovu goru su prevezeni i helikopteri koji su davali podršku jedinicama za izviđanje i napade na Peti korpus Armije RBiH. JATD je imao zračnu podršku vlastitih Gazela.

Pogledajte video OVDJE.

U novembru 1995. Mihajlo Ulemek dao je intervju beogradskom časopisu Intervju u kojem je iznio detalje u vezi s operacijom Velika Kladuša, obukom ljudi Fikreta Abdića i drugim detaljima vezanim za operaciju Pauk. Nakon čega je Simatović pobjesnio, nazvao Arkana i pitao ga “što je ova tvoja budala uradila?!”

Sastanci u Beogradu

Prema izvještaju majora Đure Ćelića, koji je uputio 30. juna 1994. Glavnom štabu Srpske vojske Krajine u kome se govori o djelovanju u APZB od 14. do 29. juna 1994. godine, u Velikoj Kladuši su se pripadnici VRS i VJ sastali sa Fikretom Abdićem, koji je prihvatio prijedlog za pokretanje ofanzivnih aktivnosti. Abdić je im je rekao da je bio na sastanku, 21. juna 1994. s predsjednikom Miloševićem, generalima Perišićem, Čeleketićem, Mladićem, te Borislavom Mikelićem, i Jovicom Stanišićem, i da mu je Milošević dao oružje i municiju u vrijednosti od 9.000.000 dolara za vojsku APZB.

Ratko Mladić je u svoj dnevnik unio 7. oktobra 1994. da je bio na sastanku s predsjednikom Miloševićem, generalom Perišićem, generalom Čeleketićem i Jovicom Stanišićem. Na sastanku je Milošević predložio da Stanišić angažira 300-400 svojih ljudi koji će pomoći Abdiću oko operacija u Kladuši. Stanišić je rekao da oni mogu pružiti topničku potporu, radio-izviđanje, i formirati bataljun od 700-800 ljudi koji će Abdićevu vojsku dovesti u formu, uz pomoć Vojske Jugoslavije.

U svom obavještajnom izvještaju pukovnik Stevan Bogojević izvijestio je da se 7. novembra 1994. sastao sa načelnikom RDB Banja Luka Nedeljkom Kesićem, generalom Momirom Talićem, Stanišićem i Simatovićem. Stanišić je obavijestio Bogojevića da je osigurao opskrbu streljivom i gorivom i to  transportima za Republiku bosanskih Srba i RSK. Stanišić je najavio da će nakon toga otputovati u Petrovu Gora da se sastane s generalom Miletom Novakovićem i Milanom Martićem i da će tamo ostati dok bude potrebe. Stanišić je rekao i da je osigurao dovoljno snaga za “oslobađanje” Velike Kladuše, i da to treba uskladiti sa snagama VRS i osobljem Vrhovne komande SVK.

General Mile Novaković zvanično je bio komandant operacije Pauk, pokrenute protiv snaga Armije RBiH novembra 1994. s ciljem preuzimanja kontrole nad dijelom sjeverozapadne Bosne i Hercegovine koju su Fikret Abdić i njegove snage proglasili Autonomnom pokrajinom Zapadna Bosna. Novaković je redovne borbene izveštaje o operaciji Pauk slao Momčilu Perišiću, načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije, Glavnom štabu SVK i, kako sam kaže, povremeno Službi državne bezbednosti Srbije. Visoki predstavnici Srpske vojske Krajine, Vojske Republike Srpske i Vojske Jugoslavije održavali su u Beogradu redovne, mjesečne sastanke na kojima su učestvovali Momčilo Perišić, Ratko Mladić, Mile Novaković i, kasnije, Milan Čeleketić ili Dušan Lončar.

Združene snage Vojske Jugoslavije, MUP-a i Državne bezbednosti Srbije, Vojske Srpske Krajine, snaga Fikreta Abdića, Vojske i MUP-a Republike Srpske nisu nikad porazile Peti korpus Armije RBiH, a propast operacije Pauk bio je početak kraja Velike Srbije.

Tekst je izrađen uz podršku regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Center for Research and Policy Making (CRPM) i Institute for Democracy and Mediation (IDM), a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

The post 9. JANUAR, SLAVLJENJE VELIKOG PORAZA: KAKO JE PETI KORPUS ARMIJE RBIH RASTURIO VELIKU SRBIJU ZA SVA VREMENA first appeared on Hayat.ba.

hayat.ba

drugi upravo čitaju